Dragi čitatelji i prijatelji, dragi čitatelji, dobro je prisjetiti se blagdana i nedjelje muke Gospodnje ili Cvjetnice. To je nedjelja koja nam otvara vrata kroz koja ulazimo u sveti tjedan koji je ujedno i vrhunac liturgijske godine.
U tjednu cvjetnice Crkva se spominje i slavi muku, smrt i uskrsnuće Kristovo i kao eshatološki događaji koji su središte povijesti spasenja. A što je zapravo cvjetnica, neka nam na to odgovore odlomci iz misnih čitanja. Tako u prvom čitanju Izaija (50, 4-7 ), te Psalam ( 22 ), kao i Poslanica Filipljanima ( 2,6-11), te evanđelje po Marku ( 14, 1-15,47) donosi sljedeće misli.
Prvo čitanje je zapravo treća pjesma o Sluzi patniku iz Knjige Izaijine. Sluga Patnik. Tko je bio on? Mi kršćani vjerujemo da je on slika Isusa Krista. Isus je najprije ponizni učenik Božji a onda učitelj Riječi Božje koji biva zlostavljan zbog svoga proročkog djelovanja. Razjareni sunarodnjaci čupaju mu bradu, udaraju ga po obrazu i pljuju po njemu.
Drugo čitanje jest himan prvih kršćana o Kristu kao utjelovljenom Sinu Božjem koji je postao nemoćni čovjek te u protivštinama svoga mesijanskog poslanja ostao poslušan Bogu do smrti na križu. Zato ga je Bog proslavio uskrsnućem i davanjem novoga imena 'Gospodin'.
Muka Isusova po Marku ( Mk 14,1-15,47) prikaz je cijele muke Isusove kroz dva Markova poglavlja. U prvom od njih Marko prikazuje oproštajnu večeru s Isusovim riječima nad kruhom i vinom, zatim Isusovu molitvu u Getsemanskom vrtu, uhićenje i suđenje pred Židovima, te Petrovo nijekanje. Događaj pomazanja u Betaniji, u kući Šimuna gubavca Marko je više od ostalih evanđelista povezao sa skorom mukom Isusovom te pokazao da je ljubav prema bližnjemu podređena ljubavi prema Bogu.
U oproštajnoj večeri Isus razlama pogaču i daje sudionicima, a zatim traži da svi piju iz jedne čaše. Razlomljeni kruh i razliveno vino proročki ukazuje na njegovu smrt, a on u njoj vidi novi savez između Boga i ljudi. U molitvi pred uhićenje Isus izgovara riječ 'Abba – Oče' i ne niječe osjećaj straha od nasilne smrti, a samim priznanjem Isus izriče puno povjerenje u Boga i u molitvi traži snagu da prihvati volju Očevu.Isus pred velikim svećenikom svjedoči da on jest Sin Oca nebeskoga, Petar se odriče Učitelja, i kad dođe k svijesti što je obećao Isusu, odmah briznu u plač i pokaja se za izdaju. Isusa tuže da se pravi kralj Mesija, a Pilat kako bi ugodio svjetini, radi protiv sebe i 'pusti im Barabu, a Isusa izbičeva i predade da se razapne'.
Isusu je učinjena silna nepravda. Jedna nepravda povlači za sobom drugu, jedan grijeh vodi u drugi. Marko još spominje da je Šimun Cirenac, koji se na dan Isusove smrti umoran vraćao sa svoje njive, bio prisiljen pomoći Isusu dio puta ponijeti njegov križ.
Marko u prizoru ruganja pod križem vidi potvrdu Isusova kraljevskog dostojanstva, a Isusov molitveni usklik s križa bio je na aramejskom, a potom na grčkom. U prijevodu stoji da je to molitva bolesnika koji na kraju psalma izriče svoje pouzdanje u Boga.
Središte Markove povijesti muke je ispovijest rimskog satnika koji je bio zadužen za nadzor pri izvršenju smrtne kazne. On je kroz tri sata motrio i slušao. Prilikom Isusove smrti nastupilo je zamračenje sunca i razderao se hramski zastor. ''A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: ‘Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!''' Za Marka je ovaj usklik ispovijest vjere.
Tijekom mesijanskog djelovanja Isus je zabranjivao učenicima i nečistim dusima da govore tko je On. Tek pod križem prestaje ta zabrana i počinje dužnost svjedočenja o Isusu Kristu, Sinu Božjem. Na kraju Marko završava ukopom kod kojega su žene Galilejke, dvije Marije i Saloma, gledale gdje je ukopan. Priprava je to na otkriće praznog groba i ukazanje Isusa Uskrsnuloga.I na kraju prijatelji i čitatelji, zahvalimo i za nedjelju Cvjetnice. Zahvalimo Isusu što i naše živote odvodi korak dalje od smrti. Zahvalimo, što je probio zid očaja i uveo i tebe i mene u smisao nebeskog, spajajući nebo i zemlju u jedno. Isus Patnik neka nam bude smisao i naših dana i neka blagoslovi djelo ljubavi svih nas za čovjeka. A u tu nakanu, neka nam bude sretna nedjelja cvjetnice u kojoj ćemo se približiti Isusu u procesiji dok u svojim rukama nosimo maslinove grančice a srcem izgovaramo. Hosana u visini!
Piše: s. Augustina Barišić
Klanjateljica Krvi Kristove
