Sedmi saziv Hrvatskog sabora danas je odradio svoj posljednji radni dan te jednoglasno sa 123 glasa za donio odluku o raspuštanju koja na snagu stupa u ponedjeljak, 28. rujna..
Predsjednik Sabora Josip Leko ustvrdio je da je ta institucija ispunila svoju ustavnu zadaću.
Otvorili smo Sabor građanima Hrvatske, kao i edukativnu ulogu Sabora kroz simulirani parlament. Pomaknuli smo neke demokratske standarde i o važnim temama imali okrugle stolove. Sve to nije demokratski standard koji želimo, ali demokracija nije proces koji je završen. Ostaje puno zadaća budućim zastupnicama da rade na učvršćivanju demokratskih načela. Želim vam da imate ostvarivanje ambicija u osobnom životu i političkom životu u interesu građana Hrvatske. Vama i obiteljima sve najbolje – poručio je Leko zastupnicima.
Mjere i prutumjere u promidžbene svrhe
Jednotjedni sukob završio se onako kako je i počeo. I hrvatski i srpski premijer su se obratiti naciji povodom događanja oko situacije na graničnim prijelazima između dvije države, te o izbjegličkoj krizi. Vučić u Dnevniku HRT-a, Milanović istovremeno na srpskoj televiziji.
Zašto propadamo u posljednjih 100 godina
Piše: dr. sc. Krešimir Bušić
Više od sto godina prostor Slavonije promatra se u hrvatskoj kulturnoj javnosti, a među tim analizama posebice se izdvaja esej Raspojasana Slavonija Julija Benešića. Kao slavonski domorodac on je uvijek bio ponosan na svoju zemlju slavonsko-srijemsku, na svoj dom i domovinu Hrvatsku, a u kojoj je ta i takva Slavonija već u njegovo vrijeme bila zapostavljena pa i izrugivana. Istodobno taj je prostor barem u jednome dijelu svoga primarnog geopolitičkoga obilježja uvijek određivao širi pojam identitetske ukupnosti prostora navedenih regionalnih cjelina.
Slavonija, u čijemu se sastavu nalazio i srijemski prostor u dugome povijesnom hodu, imala je veliki značaj kao transgranična i prekogranična regija koja je prije svega blisko komunicirala sa susjednim prostorima Baranje i Bačke s kojima je dijelila obilježja državno-političke odvojenosti i kulturne povezanosti svih autohtonih šokačko-bunjevačkih Hrvata sa širega prostora panonske ravnice. Ali i nakon što je prije sto godina taj veliki Iločanin „usudio se drznuti“ i napisati svoj veličanstveni esej „Raspojasana Slavonija“, u kojem je tako lijepo naznačio sve ondašnje stereotipe o Slavoniji i sva tadašnja “ne“ razumijevanja toga prostora i tih ljudi, duboko ćutimo kako je došlo vrijeme da se na osnovi njegova rada rekapitulira posljednjih sto godina s obzirom na današnju žalosnu stvarnost.