„Krajem četrdeseti još praznicima i nedeljom pre podne, subotički korzo je svaki put bio nova neponovljiva izložba prefinjenog ukusa, znalaštva i dostojanstva. Narodne nošnje delovale su gospodstveno, uprkos dirigovanoj mržnji prema gospodi ali i prema „kulacima“ čije su ćeri isticale osobenost u zajedništvu veličanstvenim prizorom koji se nikada neće ponoviti na subotičkom korzou.“ Bela Duranci – SN-7.8.1998.g.
Smatram da nema tačnije sadržine nego u poznatoj izreki „Odilo čini čovika“. Po spoljašnjosti i odilu ogleda se unutrašnji tip čovika, jel odića nije samo simboličko ispoljavanje izgleda, već dio ličnosti. Moguće je poredit sa izgledom kuće il stana, i svi predmeta kojima se čovik okružuje i služi. Narodna nošnja bačkiH Bunjevaca proširuje opis tipa i stila ličnosti.

Na svetkovinu Presvetog Trojstva, 22. svibnja, u Subotici je na svoje prvotno mjesto vraćen obnovljeni spomenik Presvetom Trojstvu. Taj spomenik podignut je u centru grada 1815. godine kao prvi javni spomenik u gradu. Godine 1964., odlukom komunističkih vlasti grada Subotice, on je premješten u park pored katedrale. A na svoje prvotno mjesto vraćen je uz suglasnost Subotičke biskupije i, kako stoji na urezanoj ploči na spomeniku: „povodom jubileja 200. godišnjice od postavljanja, uz potporu vlade R. Mađarske i grada Subotice. Spomenik su restaurirali i vratili na izvorno mjesto Grad Subotica i Mađarsko nacionalno vijeće. (Siječanj-rujan, 2015. godine)“. Obnovljeni spomenik plod je umjetničkog i stručnog rada diplomirane kiparice-restauratorice Karoline Biacsi.