Iz zbirke „Uz baku je raslo moje djetinjstvo“ Piše: Ljubica Kolarić-Dumić U igri su prolazili moji dani. Svako im je godišnje doba darivalo svoj dio ljepote. Ljeti su bili vedri i razigrani. Proljetni još prohladni, ali su mirisali procvjetalim voćkama i pooranom zemljom. Jesenske nisam voljela, jer su me kiše podsjećale na suze. Zimski prozebli, zameteni snijegom, ali ispunjeni radošću i toplinom, kojom me grijala blizina majke. Kad kiše prestanu padati, a snijeg prekrije zemlju, završili bi svi radovi na polju.